PITANJE KOMISIJI:
Akvakultura u Sredozemlju od velike je gospodarske važnosti i u posljednjih nekoliko desetljeća obilježavaju je stalan rast kao i znatna diversifikacija. Uzgoj riba raste relativno brzo u usporedbi s uzgojem školjkaša i danas u obujmu predstavlja polovicu sredozemne akvakulturne proizvodnje, odnosno više od dvije trećine te proizvodnje kada govorimo o vrijednosti. Izbijanje bolesti jedan je od glavnih problema koji utječu na akvakulturu diljem svijeta. Istraživanje objavljeno 2020. pokazalo je da je Mycobacterium pseudoshottsii, mikrobakterija koja uzrokuje nekrozu i lezije na ribama, pronađena u dvama uzgajalištima u južnom Jadranu i u jednom uzgajalištu u Tirenskom moru. Dosad je pojava tog soja prijavljena samo u Japanu i u Sjedinjenim Američkim Državama.
1. S obzirom na pojavu Mycobacterium pseudoshottsii, kao i novih bakterija u Sredozemlju koje se javljaju zbog porasta temperature mora, razmatra li Komisija strategiju za borbu protiv tih novih prijetnji?
2. Postoje li planovi za potporu intenzivnijoj suradnji među državama članicama na Sredozemlju kako bi se spriječila potencijalna nova izbijanja bolesti?
ODGOVOR KOMISIJE:
Uredbom (EU) 2016/429[1] utvrđen je sveobuhvatan pravni okvir koji se temelji na procjeni rizika za sprečavanje i kontrolu prenosivih bolesti životinja. Infekcija bakterijom Mycobacterium pseudoshottsii nije uvrštena na popis u toj Uredbi niti se smatra novom bolešću[2]. Međutim, države članice mogu u određenim okolnostima primijeniti dodatne mjere za takve bolesti. Biosigurnost i nadzor ključni su alati za sprečavanje unošenja i širenja prenosivih bolesti životinja. Uredbom (EU) 2016/429, Delegiranom uredbom (EU) 2020/689[3] i Provedbenom uredbom (EU) 2020/691[4] utvrđene su preventivne mjere i pravila o nadziranju. Kad je riječ o suradnji, Komisija već upravlja nizom mreža i foruma[5] na kojima države članice mogu razmjenjivati informacije o najnovijim epidemiološkim kretanjima, među ostalim o novim bolestima akvatičnih životinja. Dodatna suradnja nije predviđena, ali bi, prema potrebi, zbog takve razmjene Komisija mogla putem provedbenih akata poduzeti potrebne mjere ako neka emergentna bolest ispunjava kriterije iz članka 6. stavka 2. Uredbe (EU) 2016/429. Osim toga, u mjere predviđene u Komisijinim „Strateškim smjernicama za održiviju i konkurentniju akvakulturu u EU-u za razdoblje od 2021. do 2030.”[6] uključeni su kodeksi dobre prakse za upravljanje bolestima akvatičnih životinja koje nisu uvrštene na popis u Uredbi (EU) 2016/429 koje treba izraditi Savjetodavno vijeće za akvakulturu.
