PITANJE KOMISIJI:
Veliki kormorani (phalacrocorax carbo) vrlo su prilagodljive ptice selice bez pravih prirodnih predatora. Hrane se ribom, od 500 do 600 g dnevno, uključujući zaštićene vrste. Često nanose štetu ribljim tokovima i čine ih neupotrebljivima, prenose bolesti i svojim izmetom uništavaju lokalnu floru i faunu. Njihov sve veći broj predstavlja ozbiljnu prijetnju slatkovodnoj akvakulturi u kontinentalnoj Hrvatskoj i diljem Europe.
Alati koje je preporučio EU, kao što su strašila za ptice, neučinkoviti su zbog visoke inteligencije kormorana. Kormorani se kreću u jatima, s jednom pticom koja patrolira na određenom području i upozorava ostale ako se pojavi plijen.
Direktivom o pticama (2009/147/EZ) lokalnim se tijelima omogućuje da ocijene zahtjeve za izuzeće. Slučajevi koji se odnose na financijsku naknadu štete za oštećene riblje tokove ovise i o slobodnoj ocjeni lokalnih tijela. To može dovesti do nejednakog postupanja s pogođenim dionicima.
S obzirom na navedeno, jasno je da populacije kormorana često uništavaju slatkovodnu akvakulturu i bioraznolikost diljem Europe. Stoga bi taj problem trebalo rješavati transnacionalno.
ODGOVOR KOMISIJE:
Kormorani pripadaju europskoj fauni i zaštićena su vrsta u skladu s Direktivom o pticama. Problemi koje uzrokuju kormorani u aktivnostima akvakulture mogu se smanjiti na minimum korištenjem niza dostupnih preventivnih mjera. Ti su problemi lokalni i, u skladu s načelom supsidijarnosti, najbolje se rješavaju na lokalnoj razini. U slučajevima kada preventivne mjere nisu dovoljne za sprječavanje šteta, države članice mogu se pozvati na članak 9. Direktive o pticama, u skladu s kojim mogu primijeniti odstupanja kako bi se problemi smanjili. Pod uvjetima da se ne ugrozi stanje očuvanosti vrste i da ne postoje druga zadovoljavajuća rješenja, odstupanjima se omogućuje uklanjanje velikog broja kormorana iz područja gdje je to opravdano kako bi se spriječile ozbiljne štete za riblji fond i akvakulturu. Nekoliko država članica, poput Švedske, Poljske i Mađarske, koriste ta odstupanja za izlučivanje kormorana. Budući da postoji pravna fleksibilnost koja je potrebna za kontrolu broja kormorana, Komisija ne vidi potrebu da se ta vrsta uvrsti u Prilog II. Direktive o pticama.
Komisija podsjeća da mogućnost naknade štete već postoji u okviru Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo, a neke su države članice uspostavile mehanizme za naknadu štete koju uzrokuju kormorani.